Skip to content

Oporavak nakon vađenja zuba

Posted byBorna Čorić | | Posted inStomatologija
Vađenje ili ekstrakcija zuba kliještima

O postupku vađenja zuba

Ekstrakcija ili vađenje zuba je oralno-kirurški zahvat tijekom kojega se zub, posebnim stomatološkim priborom i uz primjenu anestezije, uklanja iz alveole, odnosno mjesta gdje se zub nalazi unutar kosti.

Postoje definirane indikacije i kontraindikacije vađenja zuba.

Ukoliko je to moguće, važno je svaki prirodan zub spasiti jer nijedna vrsta umjetnog nadomjestka ne može se usporediti s prirodnim, ali zdravim i očuvanim zubom.

U slučaju nemogućnosti (ponovnog pokušaja) liječenja zuba, značajno parodontološki kompromitiranog zuba te određenih vrsta traume zuba, jedina opcija i apsolutna indikacija jest postupak ekstrakcije zuba.

Vađenje zuba može biti jednostavno ili kompleksno.

Ukoliko se radi o jednostavnijim zahvatima, najčešće se misli na zube koji imaju jedan korijen, u potpunosti su izrasli, prisutan je veći gubitak okolne kosti i nema prisutne infekcije pa je time i sami postupak vađenja manje zahtjevan.

S druge strane, zubi koji su samo djelomično izrasli, djelomično prekriveni zubnim mesom ili su pak u potpunosti ispod zubnog mesa i kosti, smatraju se kompliciranijim za vađenje te je tada često potreban kirurški zahvat, odnosno alveotomija, što je češće slučaj kod vađenja umnjaka.

Neovisno o vrsti postupka vađenja zuba, u najvećem broju slučajeva primjenjuje se lokalna anestezija, a samo u rijetkim slučajevima postoji potreba i indikacija za opću anesteziju.

Postupak apliciranja lokalne anastezije
Postupak apliciranja lokalne anastezije

Lokalnom se anestezijom omogućuje u potpunosti bezbolno vađenje zuba prilikom čega je osoba potpuno pri svijesti.

Važno je naglasiti da nakon zahvata osoba ne bi smjela jesti prvih 2-3 sata, ovisno o vrsti anestezije, odnosno sve dok anestezija u potpunosti ne prestane djelovati kako bi se spriječila nesvjesna ozljeda sluznice obraza, jezika ili usnice.

Lokalni anestetik
Lokalni anestetik

Upute za oporavak nakon vađenja zuba

Krvarenje nakon vađenja zuba

Nakon vađenja zuba uobičajeno dolazi do krvarenja kao posljedice oštećenja manjih krvnih žila unutar zubne alveole, odnosno mjesta u kosti gdje se prethodno nalazio zub, te kao posljedice minimalne traumatizacije mekog tkiva, odnosno zubnog mesa oko zuba.

U fiziološkim uvjetima, koji uključuju zadovoljavajuće i kontrolirano zdravstveno stanje pacijenta te primjenu adekvatnih stomatoloških postupaka, postekstrakcijsko krvarenje traje oko 20 minuta.

Odmah nakon završetka postupka, stomatolog će postaviti sterilnu gazu na mjesto rane.

Bitno je postavljenu sterilnu gazu držati prema uputama stomatologa. Uobičajeno se gaza nosi prvih 20-30 minuta što predstavlja period u kojem očekujemo prestanak krvarenja.

Sterilna gaza u koju pacijent zagrize
Sterilna gaza u koju pacijent zagrize kako bi izvršio kompresiju rane nakon vađenja zuba

Ukoliko nakon uklanjanja sterilne gaze primijetite sukrvavicu crveno-žućkaste boje, nema razloga za zabrinutost jer je to sastavni dio procesa cijeljenja rane.

Ukoliko primijetite obilnije krvarenje, može biti riječ o produljenom ili naknadnom krvarenju.

Produljeno krvarenje podrazumijeva krvarenje nakon ekstrakcije koje ne prestaje ili se pogoršava i nakon 20 minuta, unatoč primjeni gaze.

Naknadno krvarenje opisuje se kao reakcijsko krvarenje koje se javi unutar 24 sata nakon vađenja zuba.

U slučaju krvarenja koje traje duže od 12 sati, obavezno se javite svom stomatologu.

Bol nakon vađenja zuba

Postekstrakcijska bol, odnosno bol nakon vađenja zuba, velikom broju ljudi poznat je pojam i, kao takva, normalna je pojava.

Intenzitet i trajanje boli nakon vađenja zuba ovisi o više faktora– težini zahvata, stanju zuba prije ekstrakcije, o individualnom pragu bola, zdravstvenom stanju pacijenta te o pridržavanju uputa o postoperativnoj njezi.

Jednostavnija vađenja, u većini slučajeva, podrazumijevaju i manji intenzitet boli nakon vađenja, što ne mora uvijek i nužno biti slučaj.

Ukoliko je unutar ili u okolnoj kosti zuba prethodno bila prisutna upala i/ili infekcija, također može doći do neznatno jačeg intenziteta boli.

Naravno, ovisno o funkcioniranju središnjeg i perifernog živčanog sustava pojedinca, kao i percepciji i odnosu prema boli, različiti pacijenti imaju različite pragove boli.

Opće zdravstveno stanje pacijenta, koje može biti narušeno brojnim općim zdravstvenim i/ili stomatološkim poremećajima i bolestima, može imati doprinos povećanju boli.

Konačno, jedan od najrelevantnijih i ujedno najznačajnijih faktora za prevenciju pojave jake boli nakon ekstrakcije jest pridržavanje uputa o postoperativnoj njezi, to jest upute koje Vam naglasi Vaš stomatolog.

Lijekovi

Najčešće primjenjivani lijek - ibuprofen (Brufen)
Najčešće primjenjivani lijek za smanjenje postoperativne boli- ibuprofen (Brufen)

Nastavno na prethodni odlomak o boli, važno je spomenuti i primjenu lijekova protiv boli- analgetike.

Postoje različite skupine i vrste lijekova koji se propisuju za smanjenje i uklanjanje boli.

Međutim, nisu svi lijekovi protiv boli odgovarajući za primjenu nakon ekstrakcije zuba.

Svakako se ne preporučuje konzumirati lijekove koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (lijekovi poput Andola, Aspirina…) jer navedena kiselina određenim mehanizmima utječe, osim na smanjenje boli, i na pojačano krvarenje, što nije poželjan efekt za zacjeljivanje rane.

Lijekovi, koji se smiju i koje je poželjno uzeti, su takozvani nesteroidni protuupalni lijekovi, primjerice ibuprofen (Brufen, Neofen, Nurofen…). Oni imaju značajna analgetska i antiinflamatorna svojstva- to jest dovode do smanjenja boli i upale, a time i do cjelovitijeg cijeljenja rane.

Osim navedenih, najčešće se u slučaju jače boli, može uzeti i analgetik paracetamol (Lupocet) u kombinaciji s ibuprofenom kako bi se efekt lijekova pojačao, odnosno bol naknadno umanjila.

Najčešće se preporučuje ibuprofen u dozi od 400 ili 600 mg, ovisno o tjelesnoj masi pacijenta.

Analgetik je poželjno primijeniti prije prestanka djelovanja primljene anestezije kako bi se maksimalno moguće smanjila bol prilikom popuštanja anestezije.

Nadalje je preporuka primjenjivati analgetik svakih nekoliko sati, ovisno o dozi lijeka i uputama o lijeku, pritom obavezno pazeći na maksimalnu moguću dnevnu dozu lijeka.

Također, važno je naglasiti da je potreba za antibiotikom nakon vađenja zuba dosta rijedak slučaj. Propisuje se samo u slučaju pojave općih simptoma poput oteknuća limfnih čvorova ili porasta tjelesne temperature te u slučaju širenja infekcije kroz kost i okolna meka tkiva.

Ispiranje usta i rane nakon vađenja zuba

Prva 24 sata nakon vađenja zuba nije dopušteno ispirati usta te treba izbjegavati korištenje bilo koje vrste tekućine za ispiranje usta.

Također, nije preporučljivo pljuvati slinu ili drugi sadržaj iz usta, kao ni koristiti slamku prilikom konzumacije tekućina.

Prilikom spomenutih radnji, moguće komplikacije uključuju izbacivanje krvnog ugruška iz područja rane što, osim nezadovoljavajućeg cijeljenja, dovodi i do pojave jake boli koja se u literaturi opisuje i kao alveolitis sicca dolorosa – suha alveola. Definicija suhe alveole podrazumijeva bolno stanje koje nastaje kada se krvni ugrušak, koji se normalno formira u alveoli nakon vađenja, prerano izbaci, razgradi ili se uopće ne formira, ostavljajući kost i živce izloženima mediju usne šupljine.

U slučaju vrlo intenzivne boli, koju nije moguće suprimirati prethodno navedenim preporukama, potrebno se javiti svom stomatologu za daljnje savjete i potencijalne zahvate.

Za ispiranje usta, 24 sata poslije zahvata, moguće je koristiti antiseptičku otopinu klorheksidina ili vodenu otopinu kuhinjske soli, najčešće 2-3 puta dnevno kroz narednih nekoliko dana te prema uputama stomatologa.

Održavanje oralne higijene nakon vađenja zuba

Održavanje oralne higijene u obliku pranja zubi zubnom četkicom i pastom moguće je uobičajeno nastaviti gotovo odmah nakon zahvata.

Održavanje oralne higijene je, štoviše poželjno radi reduciranja broja mikroorganizama i time smanjenja mogućnosti infekcije.

Pritom je područje rane prvih par dana potrebno izbjegavati, to jest obratiti više pozornosti toj regiji prilikom četkanja.

Oteklina nakon vađenja zuba

Oteklina nakon ekstrakcije zuba gotovo pa je i uobičajena pojava. Ovisno o težini zahvata, oteklina nakon vađenja može biti različito naglašena.

Kako biste najviše moguće smanjili pojavu otekline, preporuča se stavljati svakih 15-30 minuta hladne obloge ili led zamotan u plastičnu vrećicu ili u komad tkanine na kožu iznad područja vađenja na dan provođenja zahvata.

Prehrana nakon vađenja zuba

Preporuka je, osobito tijekom prvog dana nakon vađenja zuba, da hranu konzumirate na strani na kojoj zubi nisu vađeni kako bi se smanjila nepotrebna bol i kompresija rane.

Poželjno je konzumirati meku, kašastu hranu i hladnu hranu poput jogurta, pudinga, sladoleda i slično.

Izbjegavajte zrnatu hranu, poput orašastih plodova, kako biste izbjegli nakupljanje iste u rani i time prevenirali potencijalnu iritaciju i infekciju rane u ustima.

Također, ne preporuča se konzumacija gaziranih pića, kao ni bilo koje vrste toplih jela i pića.

Hidratacija je bitan faktora prilikom cijeljenja rane, stoga je dobro piti što veće količine vode, pritom pazeći da se ne koristi slamka.

Navike nakon vađenja zuba

Minimalno prva 24 sata nakon ekstrakcije zuba ne preporučuje se pušenje, kao ni konzumacija alkohola.

Optimalni period za minimiziranje rizika od komplikacija iznosi 72 sata nakon ekstrakcije.

Naime, tijekom pušenja dolazi do stvaranja negativnog tlaka u području cijelog respiratornog sustava, a osobito u području usne šupljine. Stvaranje negativnog tlaka ili „vakuuma” znatno povećava rizik od istiskivanja krvnog ugruška iz alveole. Posljedično, može doći do značajno sporijeg, bolnijeg te neadekvatnog cijeljenja rane.

Alkohol, osim što uzrokuje iritaciju i nadražaj ekstrakcijskog područja te isušuje usta, ima i vazodilatacijski učinak- dovodi do širenja krvnih žila čime se povećava rizik od obilnijeg krvarenja. Osim navedenog, u slučaju propisivanja određenog antibiotika, interakcija između alkohola i lijeka može dovesti do smanjene efikasnosti lijeka te različitih nuspojava.

Daljnji koraci u terapiji

Na posljetku, ali ne i najmanje važno, bitno je naglasiti što raniju nadoknadu zuba koji sada nedostaje.

U protivnome, nakon što se zub izvadi, dolazi do pomaka susjednih zubi koji okružuju ekstrahirani, izrastanja zuba u čeljusti koji se nalazi nasuprot izvađenog zuba, poremećaja kontakta između ostalih zubi, mogućih poremećaja u čeljusnom zglobu te do značajno bržeg gubitka kosti, a time i do užeg izbora moguće optimalne terapije.

Postoje različite mobilnoprotetske i fiksnoprotetske mogućnosti kojima je moguća nadoknada zuba.

Nedvojbeno, u velikoj većini slučajeva najbolja opcija je postava zubnog implantata kao dugoročno i optimalno rješenje današnje dentalne medicine.

Svi spomenuti zahvati dostupni su u našoj klinici IQDENT.

Za sve prethodno navedeno i za sva dodatna pitanja stojimo Vam na raspolaganju!