Detalji slučaja

Klasa II označava anomaliju u ortodonciji kada je gornja čeljust ili/i gornji zubi previše naprijed naspram donjih zuba i donje čeljusti. Gornji očnjaci prije početka terapije okludirali su na sredinu donjih očnjaka. Ovakav položaj onemogućuje dobar i uravnotežen prijenos sila zagriza.

Kako bi uskladili odnose gornjih i donjih zuba, na lijevoj strani smo iskoristili prostor prethodno izgubljenog gornjeg lijevog prvog molara a na desnoj strani smo izvadili gornji prvi premolar. Velika prednost je što pacijent nakon ortodontske terapije neće trebati stavljati implantat ili raditi most na mjesto izgubljenog zuba.

U europskoj populaciji odnos klase II ima od 20 do 30 posto populacije (ovisno o istraživanju, jedno istraživanje u Hrvatskoj je pokazalo da na otoku Hvaru 45 posto djece ima odnos klase II).

Postizanje najidealnijeg profila lica kod odraslih pacijenata sa klasom II moguće je jedino sa maksilofacijalnom operacijom čeljusti koja sa sobom nosi određene rizike. Profil lica također ovisi i o anatomiji i debljini mekih tkiva lica.

Ukoliko je pacijent zadovoljan profilom lica, kao što je to u ovom slučaju, kamuflažna terapija pomicanjem gornjih zuba prema nazad (nekada i donjih malo naprijed, ukoliko to dopušta početni položaj donjih prednjih zuba) dovodi zube u idealan zagriz koji omogućava dugotrajnu stabilnost i dobar prijenos okluzalnih sila.

Prednost kamuflažne terapije je, naravno, izbjegavanje maksilofacijalne kirurgije i njenih rizika.

Na kraju ortodontske terapije ispunjeno je svih 6 ključeva Andrewsove normalne okluzije na kojima uvijek inzistiramo a bitni su za dugoročnu stabilnost, zdravlje i idealnu funkciju žvakanja: gornji očnjaci su postavljeni iza donjih očnjaka u klasi I, gornji sjekutići su “naslonjeni” na donje sjekutiće i vertikalno ih prelaze idealnom visinom od 2 do 3 milimetra uz blagu Speeovu krivulju, ispravni nagibi zuba, odsutstvo rotacija zuba i prostora između zuba. Sredine gornjeg i donjeg zubnog luka se poklapaju.