Detalji slučaja

Kategorija

Ortodoncija

Opis slučaja

Ortodoncija na svojem maksimumu – generalizirana zbijenost, obrnuti pregriz gornjeg desnog drugog sjekutića, zatvaranje prostora na mjestima izgubljenih kutnjaka u gornjoj i donjoj čeljusti. Osim narušene estetike osmijeha zbog generalizirane zbijenosti i desnog drugog sjekutića koji je bio položen iznutra naspram donjih zuba, pacijentica je prethodno izgubila jedan gornji i dva donja kutnjaka.

Uz rješavanje svih kompleksnih ortodontskih problema, odlučili smo pogurati granice ortodontske terapije na njen maksimum i zatvoriti prostore izgubljenih zuba zdravim zubima pacijentice. Na mjesta izgubljenih prvih molara (šestice) pomaknuli smo zdrave zube (sedmice i osmice).

Da bismo to postigli, uz fiksnu ortodontsku napravu, postavili smo privremeno koštano sidrište (mini implantat), ekstraradikularno u područje brade.

Mini implantat nam je sidrišno bio potreban pri zatvaranju najvećeg prostora na mjestu izgubljenog donjeg desnog molara. U ovom slučaju, budući da je terapija u drugim segmentima bila kompleksna, ovaj postupak zatvaranja prostora produžio je ukupno vrijeme terapija za otprilike 7-8 mjeseci. Ovim postupkom uspravili smo sedmice koje su kolabirale u bezubi prostor, što bi bez ortodontske intervencije rezultiralo daljnjim naginjanjem tih zuba u bezubi prostor i njihov gubitak. Osim što smo spasili te zube od daljnjeg pogoršanja njihove situacije, iste te zube smo postavili na mjesto izgubljenih „šestica“. Korijeni donjih „sedmica“, kao što je prikazano na ortopantomogramima, morali su prijeći put veći od 10 milimetara iako se u ustima, budući da su krune nagnute prema naprijed, taj prostor činio puno manji.

Ovime je izgubljena potreba za protetskom nadoknadom tih zuba (implantati ili mostovi) te su se ekonomski izdaci za rehabilitaciju zuba ove pacijentice uvelike smanjili. Osim ekonomskog aspekta, pacijentica neće morati brusiti svoje zdrave zube da bi se postavio most ili prolaziti kroz operativne zahvate postavljanja zubnih implantata i nadoknade izgubljene kosti na bezubim područjima. Time je ovaj postupak i zdravstveno gledano najbolje rješenje.

Zbog ljepšeg izgleda, vrhovi gornjih sjekutića, koji su bili neravno potrošeni prije početka ortodontske terapije, preoblikovani su bez protetskih radova kao što su ljuskice i krunice, a ostaje još zamijeniti stari protetski rad na mjestu gornjeg lijevog prvog pretkutnjaka radi bolje estetike.

Na fotografijama završetka ortodontske terapije fiksnom ortodontskom napravom vidi se da su zubi postavljeni u idealnu okluziju, kao i zdravo zubno meso, budući da zube nismo prekomjerno širili da bismo dobili prostor. Ispunjeno je svih 6 ključeva Andrewsove normalne okluzije na kojima uvijek inzistiramo. Osnovni kriteriji za dugoročnu stabilnost, zdravlje i idealnu funkciju žvakanja koje smo postigli su: poklapanje gornje i donje sredine zubnog luka, gornji očnjaci su postavljeni iza donjih očnjaka u klasi I, gornji sjekutići su “naslonjeni” na donje sjekutiće i vertikalno ih prelaze idealnom visinom od 2 do 3 milimetra, odsutstvo rotacija zuba, zatvoreni su svi prostori između zubi te su svi stražnji gornji zubi postavljeni idealno vanjskom kvržicom izvan vanjske kvržice donjih zuba.

Ako se nas pita, ortodoncija je kraljica svih grana dentalne medicine. Jedino specijalist ortodoncije može sagledati ortodontski slučaj iz svih aspekata i savjetovati pacijenta o mogućnostima i potencijalnim opasnostima ortodoncije u njegovom slučaju. Ovo je primjer što može ortodoncija, koliko je kompleksna, kako zagriz nakon dobre ortodoncije mora izgledati i zašto ortodoncija nije ravnanje zuba „čudesnim“ aparatićima u par mjeseci. Svaki plan terapije mora biti detaljno isplaniran, a svaki korak ortodontske terapije mora biti ispravan i preispitan na svakoj kontroli tijekom ortodontske terapije.

Jedini ispravni pristup od starta bilo koje vrste ortodontske terapije je sveobuhvatno informiranje pacijenta o svim mogućnostima što ortodoncija u njegovom slučaju može pružiti i koje negativne posljedice će prouzročiti „ravnanje“ zuba bez usklađivanja zagriza i guranje zuba izvan svojih bioloških granica. Kod ortodoncije u odraslih pacijenata vrijede sve, nekad čak i strože granice pomaka zuba nego kod djece.