Što nakon ortodontske terapije?
Pri završetku ortodontske terapije i nakon skidanja fiksnog aparata (aparatića za zube) ili nakon aktivne terapije prozirnim udlagama ili drugom vrstom mobilnog aparatića, želimo zadržati zube u položaju koje je definirala ortodontska terapija kako bi uloženi trud i novac bio dugoročno opravdan.
Retencija
Retencija je riječ koja se koristi za period održavanja položaja zubi nakon ortodontske terapije. Retencija, kao i ortodontska terapija, zahtjeva pažljivo i detaljno planiranje i provođenje. U fazi retencije potrebno je da ortodont odredi idealan tip retainera i odredi periode kontrolnih pregleda. Retencija je nešto što pacijent treba shvatiti ozbiljno i također se treba pridržavati dobivenih uputa.
Retainer je ortodontska naprava koja služi zadržavanju zuba u položaju koji je definiran ortodontskom terapijom.
Retaineri se, kao i aktivne ortodontske naprave, dijele na fiksne i mobilne.
Fiksni retainer
Fiksni retainer je svaka ortodontska naprava za zube koju pacijent ne može sam skinuti ili staviti u usta. Postoji mnogo vrsta fiksnih retainera, ali najčešće korišteni su od žice ili čeličnog lanca koji se fiksiraju na zube kompozitnim materijalom (sličan materijalu od kojeg se rade bijele plombe).
Fiksni retainer – pozitivne strane fiksnih retainera
Fiksni retainer se ne vidi jer se najčešće pozicionira s lingvalne (unutarnje) strane gornjih i donjih prednjih zuba. Kako ne zahtijeva suradnju pacijenta, vole ga ortodonti i pacijenti. Veoma brzo pacijent zaboravi da je fiksni retainer u ustima jer je veoma malih dimenzija i ne stvara nikakve probleme.
Fiksni retainer – negativne strane
Budući da se fiksni retainer nalazi sakriven s unutarnje strane zuba, zna se desiti da se neki od njegovih dijelova s vremenom istroši ili pukne, a pacijent to ne primijeti. U tom slučaju, zubi se mogu pomaknuti u neželjeni položaj.
Iz tog razloga, osim fiksnog retainera, najčešće volim koristiti i mobilni prozirni retainer kako bih imao dvostruku sigurnost da ću zube zadržati u idealnom položaju.
Mobilni retainer
Mobilni retainer je naprava koja zadržava zube u položaju definiranom ortodontskom terapijom, a pacijent ju sam skida i stavlja u usta. Postoje brojne vrste mobilnih retainera, a najkorištenija i među pacijentima najomiljenija je ESSIX. Essix je prozirna udlaga od materijala debljine otprilike 1 mm i obuhvaća sve strane zuba – unutarnju, vanjsku i griznu plohu.
Mobilni retainer ESSIX – pozitivne strane
Pozitivne strane mobilnog retainera su što je proziran i nevidljiv te ugodan za nošenje. Pacijent se veoma jednostavno navikne na ovu vrstu retencije.
Mobilni retainer – negativne strane
Svaka mobilna ortodontska naprava zahtjeva suradnju pacijenta, što je dugoročno nepredvidiv faktor. Ova vrsta naprave za retenciju nosi se svaku noć, a nakon otprilike godinu dana može se nositi rjeđe.
Detaljnije upute ovise o vrsti ispravljene anomalije i korištenoj biomehanici.
Retencija- što utječe na stabilnost rezultata ortodontske terapije?
Prava ortodoncija puno je više od lijepog osmijeha i ravnih zuba. Zadržati zube na mjestu nakon skidanja fiksnog aparatića ili nakon skidanja attachmenta i prestanka aktivne faze terapije prozirnim udlagama je izazov za ortodonta i pacijenta.
Zubi se nakon završetka aktivne ortodontske terapije “žele” vratiti u svoje prvobitno stanje i to je naizraženije prvih godinu dana nakon završetka ortodontske terapije. Toliko je potrebno da se okolo zuba i njegovog parodontnog ligamenta stvori čvrsta kost koja je postojala prije početka pomicanja zuba.
Da bi se zubi pomaknuli, nužna je resorpcija kosti okolo zuba pa su zubi tijekom tog procesa klimavi i nestabilnog položaja ukoliko nisu kontrolirani nekom vrstom naprave.
Dakle, faza retencije nakon skidanja aparatića je najbitnija. Ipak, treba naglasiti da i nakon što se stvori čvrsta kost oko njih, zubi, iako sada učvršćeni kao prije ortodontske terapije, i dalje reagiraju na sile koje ih okružuju – mišići obraza, usana, jezika i sile producirane vlaknima u zubnom mesu. Stoga, kako bismo zadržali zube gdje želimo, ne smije se u potpunosti odustati od retencije, ali je obično dozvoljeno smanjti frekvenciju kojom se nosi retainer.
Faktori koji utječu na stabilnost ortodontske terapije su: razina kvalitete okluzije kojom je završena ortodontska terapija, vrsta anomalije koja je ispravljena, biomehanika kojom su se zubi ispravili i suradnja pacijenta te dolasci na redovne kontrole.
Razina kvalitete okluzije kojom je završena ortodontska terapija
Zagriz jako utječe na stabilnost dobivenog rezultata. Nažalost, “poravnavanje zuba” bez ispravljanja i ukazivanja na nepravilan zagriz i njegove dugoročne negativne posljedice je vrlo čest slučaj u praksi i modernom marketingu koji istinitima i privlačnima čini tvrdnje koje se dovoljno puta ponavljaju, a bitne stvari bivaju prešućene.
Nepravilan zagriz sa neusklađenim prijenosom sile prilikom zagriza, osim što onemogućuje dugoročno stabilan rezultat, uzrokuje probleme kao što su nepravilno trošenje zubne cakline, povlačenje zubog mesa (recesije), skraćeno trajanje protetskih radova, probleme sa temporomandibularnim zglobom, parodontološke probleme i mnoštvo drugih negativnih posljedica na oralno zdravlje.
Vrsta početne anomalije
Neka vrste malokluzija su, jednom ispravljene, same po sebi stabilnije od drugih. Isto tako, neke malokluzije se mogu bolje i lakše držati pod kontrolom nakon ispravljanja, dok se kod drugih mora puno više potruditi. Kod nekih anomalija sklonih recidivu, mudro je hiperkorigirati početnu malokluziju kako bi nam relaps radio u prilog.
Korištena biomehanika
Nisu svi pokreti zuba jednako stabilni. Također, zubi nisu jednako stabilni u svim pozicijama. Pažljiv odabir biomehanike i planiranja završnog položaja zubi ovdje čini veliku razliku.
Suradnja pacijenta i dolasci na redovite kontrole
Nošenje aparata za zube nije jednostavo niti jeftino. Stoga, jednom kad je terapija završena i razdoblje aparatića je iza vas, velika je šteta ne držati se uputa i riskirati povratak zuba i razočaranje. Kontrolni pregled su obično samo jednom godišnje.